Cerebralna paraliza (moždana kljenut) je stanje koje se odlikuje lošom kontrolom mišića, ukočenošću (spazmom), paralizom i drugim neurološkim nedostacima koje nastaju uslijed oštećenja mozga tokom trudnoće, za vrijeme i poslije poroda, odnosno prije pete godine života.
Cerebralna paraliza se ne može izliječiti; problem traje čitav život. Međutim, mnogo se može učiniti da dijete postane što je moguće više neovisno. Fizikalna terapija, radna terapija, ortopedska pomagala i ortopedska hirurgija mogu poboljšati mišićnu kontrolu i hodanje. Govornim vježbama može se poboljšati govor i smanjiti probleme pri hranjenju. Epileptični napadi mogu se spriječit i uzimanjem antikonvulziva. Većina djece s cerebralnom paralizom raste normalno i pohađa normalnu školu ukoliko nemaju težih intelektualnih i psihičkih nedostataka. Preostaloj djeci potrebna je opsežna fizikalna terapija, posebna edukacija, ali kako ipak nisu sposobni obavljati svakodnevne životne aktivnosti nužno im je osigurati doživotnu njegu i pomoć. Upravo teško pogođenoj djeci najviše može koristiti edukacija i fizikalna terapija.
Stojeći okvir / Vertikalizator je pomoćna tehnologija koju može koristiti dijete koja se oslanja na invalidska kolica za mobilnost. Vertikalizator pruža alternativno pozicioniranje u odnosu na sjedenje u invalidskim kolicima podržavajući osobu u stojećem položaju.
Multipla skleroza (MS) je hronična upalna bolest središnjeg živčanog sistema (SŽS), što znači da upalna oštećenja mogu zahvatiti veliki i mali mozak, moždano stablo i kičmenu moždinu. MS se javlja u svim životnim dobima, ali najčešća je između 18. i 50. godine života. Bolest je nepoznatog uzroka i nepredvidljivog toka. Današnje spoznaje i rezultati brojnih istraživanja ukazuju da je multiplaskleroza autoimuna bolest koja nastaje djelovanjem faktora okoline ali i uticajem genetske sklonosti za MS. Simptomi bolesti javljaju se zbog oštećenja mijelinske ovojnice. Ovisno o lokalizaciji i opsegu oštećenja ovojnice nastaje oštećenje motorike (npr. poremećaj kretanja ili slabosti motoričke snage ekstremiteta). Oslabljen je osjet, smanjuje se vidna oštrina, poremećena je ravnoteža, kontrola sfinktera i dr.
Postoje tri vrste lijekova za liječenje multiple skleroze. Prvi su protuupalni lijekovi, kao što su kortikosteroidi, koji se daju u slučaju pojave relapsa radi smanjivanja upale u SŽS-u i bržeg oporavka simptoma. Druga vrsta terapije je terapija koja mijenja tok bolesti (eng. disease modifying therapy ili skraćeno DMT). Cilj DMT terapije je smanjiti broj relapsa, smanjiti broj novonastalih demijelinizacijskih lezija na MR-u i uticati na progresiju bolesti, te fizikalna terapija.
Reumatoidni artritis je hronično oboljenje u kojem dolazi do upale zglobova, njihovog oticanja, bolnosti, ukočenosti i gubitka funkcije. Proces započinje u sinoviji, membrani koja omotava zglob, tvoreći zaštitnu vrećicu. Ova je vrećica ispunjena tekućinom za podmazivanje zgloba koju nazivamo sinovijalnom tekućinom. Osim zaštite zglobova, ova tekućina snabdijeva hranjivim tvarima i kisikom hrskavicu, glatko tkivo koje oblaže krajeve kostiju. Hrskavica je građena prvenstveno od kolagena, strukturnog proteina tijela, koji tvori mrežu vlakana i time podupire zglobove. Kod reumatoidnog artritisa stalni upalni proces koji zahvata sinoviju postupno razara kolagen, čime se prostor u zglobu smanjuje i konačno razara samu kost.
Reumatoidni artritis liječi se lijekovima i promjenom načina života. Za uklanjanje boli i usporenje progresije oboljenja koriste se mnogi preparati, ali još ne postoji odgovarajući program liječenja. Cilj većine terapija lijekovima je dugoročno smanjenje upalnog procesa. Kao i sprječavanje oštećenja kostiju i ligamenata zglobova, očuvanje pokretljivosti, što veća ekonomičnost liječenja i odsustvo popratnih pojava. U početku se obično primjenjuju nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL) koji smanjivanjem upale ublažavaju bolove, te uključenje programa fizikalne terapije.
Osteoporoza je metabolička bolest razvijenog svijeta koju karakterizira smanjenje koštane mase i poremećena mikroarhitektura kostiju, zbog čega kost postaje manje čvrsta i podložna prelomima – spontano ili uz silu koja je manja od inače potrebne za prelom zdrave kosti.
Liječenje se provodi općim mjerama (nefarmakološki) i primjenom lijekova (farmakološki). U općim mjerama nastojimo poboljšati prehranu (posebno osigurati dovoljnu količinu kalcija i vitamina D), poticati tjelesnu aktivnost putem kineziterapije (fizikalne terapije) i preventirati padove. Liječenje osteopenije je nefarmakološki, dok osteoporoza zahtijeva i liječenje lijekovima.
Označava grupu nasljednih, progresivnih poremećaja mišića koji rezultiraju mišićnom slabošću, a međusobno se razlikuju po određenom rasporedu zahvaćenosti mišića. Variraju prema kliničkoj slici i patološkim pojavama, te prema načinu nasljeđivanja.
Specifičnog liječenja nema, ali svakodnevno davanje prednizona (kortikosteroid) omogućuje značajno poboljšanje kroz duži period. Međutim prednizon dovodi i do određenih nuspojava, pa se daje samo bolesnicima s izraženim funkcionalnim smetnjama. U sporoprogresivnim oblicima treba razmotriti i mogućnost hirurške korekcije deformacija. Treba provoditi umjerenu tjelesnu aktivnost kroz kineziterapiju (fizikalnu terapiju) što je duže moguće, a pasivno vježbanje može produžiti vijek pokretljivosti i kod teških bolesnika.
Moždani udar je naglonastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem cirkulacije u mozgu što dovodi do nedovoljne brige određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari dolazi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica u zahvaćenim dijelovima mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju.
Moždani udar je hitno medicinsko stanje i zahtjeva hitan prijevoz i zbrinjavanje bolesnika u adekvatno opremljenoj zdravstvenoj ustanovi. Danas je moguće primijeniti i specifičnu terapiju za ishemijski moždani udar: primjenjuju se lijekovi koji mogu otopiti ugrušak koji je blokirao krvnu žilu. Na taj način omogućuje se uspostava krvotoka i sprječava se odumiranje živčanih stanica. Nakon završenog akutnog liječenja moždanog udara, bolesnici s preboljenim moždanim udarom trebaju započeti program rehabilitacije. Program rehabilitacije treba provoditi multidisciplinarni tim stručnjaka, rehabilitaciju je potrebno započeti što je to ranije moguće. A u program rehabilitacije treba uključiti i obitelj bolesnika. Tim načinom rehabilitacije postiže se najbolji mogući oporavak bolesnika nakon preboljenog moždanog udara.
Rehabilitacija ne samo da ubrzava proces oporavka, već također pomaže da naučite kako se najbolje brinuti o sebi i čim prije se vratiti svakodnevnim aktivnostima. Uspjeh vašeg liječenja ovisi o tome šta radite tokom perioda oporavka nakon operacije.
Fizioterapeuti su educirani da pomognu pacijentima svih dobi da povrate snagu i pokretljivost nakon ozljede ili operacije vodeći ih kroz specifične vježbe, istezanja i druge aktivnosti prilagođene njihovom stanju, a sve u cilju jačanja i ozdravljenja.
Rehabilitacija postoperativnih stanja
-Poboljšava pokretljivost, ravnotežu i snagu
-Olakšava bol i potiče smanjenje otoka
-Smanjuje razvoj sekundarnih problema (infekcija, kontraktura, krvni ugrušak…)
-Poboljšava fleksibilnost
Osobe sa tjelesnim deformitetima prolaze kroz proces rehabilitacije kroz koji ih prate članovi rehabilitacionog tima. U te članove spadaju pored fizioterapeuta i:
-Specijalista ortopedije
-Roditelji/Staratelji
-Defektolozi
-Nastavnici
-Pedagozi
-Psiholozi...
Terapeutska procjena pacijentove ličnosti je vrlo bitna ne bi li se vježbe prilagodile pacijentu tako da ih on sa zadovoljstvom prihvati i sa lakoćom obavlja. Naravno, to nije uvijek moguće, iz prvog puta. Vrlo često se u praksi sreću osobe koje su prethodno izmučene dugim liječenjima, pa su nezadovoljne, nepovjerljive, razočarane.
Deformiteti koje najčešće tretiramo: skolioze, kifoze, lordoze, deformiteti stopala, X i O noge, deformiteti grudnog koša, skraćeni mišići, usporen psihomtorni razvoj, opšta mišićna slabost, poremećaji posture, poremećaji biomehanike
Kada je riječ o hipertoniji mišića, dijete izgleda pretjerano kruto i čvrsto, što može zavarati roditelje pa često pomisle kako je dijete napredno. S obzirom na zgrčen položaj djeteta, sasvim je normalno da su kod djeteta prvih sedmica nakon poroda mišići malo napetiji, ali kako počinje razvoj i uspravljanje, napetost bi trebala popuštati. Za razliku od napetosti, hipotonija je situacija u kojoj novorođenče ima smanjen tonus mišića, odnosno djeluje “mlohavo imlitavo”. Pokazatelji da dijete pati od te smetnje su: položaj bebe s nožicama na podlozi raširenima u kukovima, podizanje nogu i ruku ne događa se spontano ili je rijetko, a najuočljiviji pokazatelj je ako dijete kasni s uspostavljanjem kontrole glavice.
Kako se hipotonija i hipertonija odražava na usporeni motorni razvoj, beba se programom vježbi stimuliše da bi se tonus normalizovao i ujednačio tempo psihomotornog razvoja. Roditeljima je teško da uoče mlitavost ili zgrčenost kod djeteta zbog neiskustva sa bebama ali i subjektivnosti koja je sasvim opravdana. Zato je važno da imaju smjernice koje bi im u tome pomogle.
Spina bifida je poremećeno zatvaranje kralježničnog kanala. Premda uzrok nije poznat, opasnost povećava niska razina folata u trudnoći. Neki slučajevi su bez simptoma, a drugi uzrokuju teške neurološke poremećaje ispod defekta. Otvorena spina bifida se može dijagnosticirati prenatalno pomoću ultrazvuka ili na nju ukazuju povišene razine α–fetoproteina u serumu majke i plodnoj vodi. Nakon rođenja se promjena tipično uočava na leđima. Liječenje je obično operativno.
-Pomagala za kretanja
-Fizikalna terapija
-Kontrole ortopede
-Praćenje i liječenje hidrocefalusa
-Praćenje promjena na koži i pravodobno liječenje
Ostale dijagnoze koje također tretiramo su: Djeca smanjenih intelektualnih sposobnosti(mentalno zaostala), Parkinsonova bolest, Guillain Bare sindrom, Downovsindrom, Rettov sindrom, te mnogi drugi…
